Zašto bi netko došao u Lijepu Našu? Razlozi su ponekad izvan naše moći i djelovanja, i to je dobro.
Evo jednog primjera iz prakse. U rano proljeće 2018. godine dobila sam dvije rezervacije za isti dan, 16. srpnja 2018. U tom trenutku u rano proljeće srpnj se činio jako daleko. Otprilike sam znala datume početka i završetka nogometnog prvenstva u Moskvi, ali, iskreno, nisam računala da će se tu nedjelju u Zagrebu odvijati drama.
Te dvije rezervacije su bile: ujutro oko 10.30h obitelj iz Francuske, a popodne grupa iz Rusije! Ha. Kako se datum približavao, tako je rasla i napetost. Dan-dva prije provjerim ja sa svojim gostima i kažem „gledajte, ne znam što će biti, ali čini se da će biti nekakav doček. Ali, ako želite možemo se naći i probati prošetati.“ I obje su grupe prihvatile.
Francuzi su se našli nasred Trga bana Jelačića okruženi kockicama sa svih strana. Svi u smijehu i dobrom raspoloženju. Ljudi su se vrlo rano počeli okupljati, ali mogli smo još obići veći dio starog dijela grada koji je ključao u iščekivanju i dobroj atmosferi. Popodnevna ruska grupa također nije htjela odustati. Rekli su: idemo! Nikud daleko nismo stigli, ali smo zajedno čekali u Frankopanskoj ulici naše Srebrne i to je bio jedinstven doživljaj! Uz razgovor, ćaskanje i prevođenje komentara naših sugrađana i davanje puno informacija o nogometašima i sportu u Hrvatskoj. Cijela Hrvatska je bila na ulicama, oborili smo neke rekorde, ratno zrakoplovstvo se diglo u nebo. Nismo znali više kako obilježiti taj uspjeh. I kao rijetko kada bili smo svi kao jedan. Zanimljivo, nisam neki stručnjak za sport ni nogomet, ali, ne možeš ostati neupućen!
Kao gostu to mi se desilo u Beču 2002. kada je Brazil osvojio svjetsko prvenstvo u nogometu. Što da vam kažem 🙂 Ulice Beča su ključale u zeleno-žutoj boji i u ritmu sambe, bilo je fantastično. Od tada imam još snažniju želju posjetiti Brazil, ali nisam još stigla, na žalost. Ostaju mi latino-američki plesovi.
Reklama nam dolazi na najbolji mogući način. Strancu nije lako izgovoriti naša prezimena, ali svi znaju i za brončane iz 1998. i za srebrne iz 2018, i za Prosinečkog i za Manđukića.
Dolaze li s velikim očekivanjima ili samo sa zdravom znatiželjom? Dolaze zapravo sjajno pripremljeni, sport je fenomenalan promotor Hrvatske, ali kada nam gost dođe jer je čuo za naše sportske uspjehe, na svima nama je, koji radimo u turizmu, da ispunimo sva njegova očekivanja. I da to bude iduća etapa u promociji. A to se može samo visokom profesionalnošću. Kao što je poznato iza visokog profesionalizma stoji dug i mukotrpan rad i vježba. Na kraju to treba izgledati kao ples, i mi od naših sportaša trebamo preuzeti partnera i otplesati s njima našu dionicu.
