„Da se sutra probudite i sve su vam slobode ukinute, što točno gubite?“,
Zlatna bula iz 1242. godine
Stvarno, kao da su nam slobode pale s Marsa! A nisu, naravno. Jedan profesor nam je jednom rekao: “zahvalite Bogu što živite u Europi u 20. stoljeću. Jer nikada prije, i gotovo nigdje drugdje prava i slobode nisu (bile) na ovako visokoj razini.” (citat po sjećanju)
Nijedna sloboda ne ide bez nekih obaveza i osobito ne bez odgovornosti, ali i to danas zaboravljamo. A mene neprekidno iznenađuju moji turisti, koje redovito pitam ovo pitanje iz naslova, na ulazu u Gradec, tj. pred Kamenitim vratima.
Kako mi vodiči interpretiramo našu baštinu? Osobno sam uvjerena da se iza svakog objekta materijalne baštine krije pravo bogatstvo one nematerijalne. Ono što se popularno zove “turistički razgled grada“, može biti jako zanimljivo okupljanje oko nekih zajedničkih i zanimljivih tema. Razvijati svoju intepretaciju u obliku razgovora zanimljivije je i svakog sudionika potiče na razmišaljenje. Tako, dakle, ispred Kamenitih vrata imam na repertoaru nekoliko činjenica iz kojih razvijam prvo svoje predstavljanje srednjevjekovnog Gradeca, a onda se opet nadam diskusiji na tu temu 🙂
Na pitanje „Da se sutra probudite i sve su vam slobode ukinute, što točno gubite?“ moram vam reći da ljudi ne znaju odgovoriti kad ih uhvatite nespremne! Onda, nakon što malo razmisle, uglavnom i to velika većina kaže: sloboda govora!
Je li doista sloboda govora ona najveća sloboda? Bojim se da se danas iza ovoga krije samo strah da se snosi odgovornost za razne vrste kleveta i blaćenja!
Što nam kaže Bula o tome? 1242. godine “ako koji građanin povrijedi, izvrgne ruglu ili sramoćenju drugoga građanina, i to mu se dokaže, neka…. ” – … snosi novčane posljedice. Nije s Facebookom ili tračerskim rubrikama novina izmišljena kleveta i blaćenje drugog!
Vratimo se srednjem vijeku i slobodama zagrebačkog Gradeca! Zagrebački Gradec dobio je svoje slobode 1242. godine, i kako piše u uvodnom dijelu: „Ovo su, dakle, prava i slobode građana, koji stanuju i obitavaju na spomenutom Brdu, što su ih sami napisali, a mi ih odobrili“…
(Muzej grada Zagreba na svojoj stranici donosi link na transkript na hrvatskom jeziku: http://www.mgz.hr/UserFiles/file/Zlatna%20bula%20transskript.pdf )
„Slobodni i kraljevski grad na brdu Gradecu zagrebačkom“ je Bulom dobio sloboštine, ili slobode i prava – koja su jedna karika u razvoju današnjih sloboda i (ljudskih) prava. Građane su brinula razna ugnjetavanja, strah od pljačke, od nepoznatog neprijatelja. A sve kako bi mogli mirno nastaviti živjeti, raditi, stjecati imovinu i njome slobodno raspolagati.
I ovaj dokument također nije pao s Marsa! Neprekidni razvoj događao se i u mračnom srednjem vijeku, kao štafeta koja se predaje od jednog punkta ili žarišta novima. Mnogi gradovi koji su nešto značili u srednjem vijeku, danas su zaboravljeni. Ali tako je razvoj i tekao, jedni uče od drugih, putem/razmjenom nešto se izgubi, nešto se dobije. I koriste se razne situacije, trgovina i sajmovi, ratna osvajanja, hodočašča i sl. da prenesu informacije i znanje i da se steknu nova. Zapravo se oduvijek krećemo prema globalizaciji, ali je to kretanje bilo tako sporo da u jednom ljudskom vijeku nije bilo primjetljivo. A u 20. st. se toliko ubrzalo da smo tijekom jednog ljudskog života svjedočili velikim skokovima! Danas s namjernim zanemarivanjem obrazovanja ne uviđa se koliko smo kao ljudsko društvo morali napraviti i raditi da imamo današnju razinu demokracije i sloboda. Zagrebački Gradec je 1242. stekao važne kolektivne slobode, pojedinci i dalje nisu bili slobodni, bar ne onako kako mi to danas zamišljamo.
Koja vam sloboda zapinje osobito za oko iz Zlatne bule?
Mi vodiči, intepretatori baštine, tumačimo Zlatnu bulu svatko na svoj način, ovisno o tome, vjerojatno, koje su nam slobode bliže srcu. Moju pažnju privlači činjenica da je Gradec bio jedna dobro organizirana zajednica koja je brinula o tome da pojedinci mogu slobodno raditi, i da se kao grupa brinu o svojoj zajednici i svom gradu, ponekad žrtvujući i neku osobnu slobodu (slobodu kretanja, slobodu rada?). Koju biste vi osobnu slobodu dobrovoljno žrtvovali za opstanak zajednice (vaše naravno, ne tuđe)? Ulijeva li nam ono što vidimo u medijima i na društvenim mrežama povjerenje u slobodnog pojedinca?
