U mnoštvu fotografija i članaka o zaboravljenim i nekim još uvijek živim božićnim običajima meni je najmilije zelenilo, njegova svježina, pa još s pokojim sjajnim crvenim ukrasom na sebi! Valjda zbog sivila i hladnoće prosinca, a i kasno ljeto i jesen su više žuti, i nekako suhi pa je ta potreba za bujnim zelenilom jača. Puno mi znači i to što mogu vizualno uživati u svim lijepim fotografijama koje dijelite preko weba, makar i bez mirisa jele.
Danas je teško za vjerovati, ali Božić se dugo slavio bez božićnog drvca, kupovnih ukrasa, poklona i djeda Božičnjaka, Mraza ili kako ćemo već zvati tog gospodina. Na linku niže imate krasan opis jednog zaboravljenog božićnog ukrasa iz kontinentalne Hrvatske: izrade i ukrašavanje kinča, koji datira, kažu u članku iz 9 stoljeća!
Samo u ovom zimskom periodu vraćaju se sveci u naš rječnik. Ne brojimo više dane po rednim brojevima, nego po svecu kojemu je dan posvećen. I tako od Božića do … što mislite, sv. Tri kralja ili možda do Vincekovog? 4. prosinac je Sveta Barbara, 6. prosinac je Sveti Nikola, 13. je Sveta Lucija, 26. je Sv. Stjepan ili Štefanje, 27. Ivanje, 28. Nevina dječica ili Herodaševo, 29. Sv. Toma, 31. Silvestrovo… Svaki svetac ima i svoj običaj za taj dan.
Na Svetu Barbaru ćemo uzeti šaku pšenice i posijati je; ako dobro i bogato naraste do Božića, bit će i rodna godina! Ima ovo i praktičnu stranu, tako možemo provjeriti i kvalitetu žita koje čeka proljetnu sjetvu. A na Svetog Ivana iz kuće iznosimo božićnu slamu.
Meni je najzačudniji običaj panja badnjaka. Njeguje li se kod vas još taj običaj, unošenja panja badnjaka u kuću? Zapravo grane – koju se časti pićem i jelom, kiti je se, pali da tinja danima… I održava vatru i svjetlo na ognjištu. Stručnjaci kažu da je porijeklo ovog običaja jako staro, u potrazi idu sve do Indije. To nije potraga u prostoru nego u prošlom vremenu. Ali nestanak običaja je prozaičan, kaže D. Rihtman Auguštin : kad je štednjak zamijenio ognjište, nestalo je i ovog običaja.
Svašta se u ovo doba godine isprepliće. Katolička crkva je prigrlila običaje koje nije mogla ukloniti. Njihovi su korijeni stari koliko i čovjek i njegovo vječito čuđenje, traganje, ispitivanje i strah pred prirodom.
Hoće li se u novom ciklusu priroda vratiti u punoj snazi i bogatstvu? Hm, možemo li nekako na to utjecati? da osiguramo bogatu i rodnu godinu, da osiguramo zdravlje i boljitak, da udaljimo bolest i nesreću, …. Za sada samo gatamo J, uskoro, kako se odmičemo od Božića, postat ćemo nestrpljiviji. Prerušit ćemo se u vukove i medvjede, uzet ćemo velika zvona ili druga pomagala i krenut ćemo tjerati zimu i zimske stvorove kroz sela, i kroz šume i livade. Da napravimo mjesta proljeću.
